Sama reč KENDO u bukvalnom prevodu znaci PUT MAČA, to je Put istine i hrabrosti, Put spoznaje samog sebe, Put oslobođenja i procišćenja. To je Put kojim čovek hoda ka samome sebi. Put na kojem se bori protiv vlastitih slabosti i ograničenja, protiv neznanja i predrasuda.
KENDO je vrlo kompleksna veština koja pored elemenata rada na tehnikama upotrebe mača u sebi sadrži visoke etičke i filosofske komponente protkane ZEN-om. Duhovni i svesni aspekti su načela koja je najvažnije steći u ovoj veštini jer su to načela koja u potpunosti kontrolišu ovu umetnost.
Bez obzira na to što je KENDO borilačka veština u kojoj se koristi mač kao instrument, cilj je stvoriti dobrog mačevaoca koji će izbegavati svađu ili borbu. Od svih nas se očekuje da volimo i poštujemo jedni druge, a ne da se ubijamo. Učimo se da ne razmišljamo samo o borbi i kako izaći kao pobednik.
KENDO nas uči kako postići i sačuvati ljudsko dostojanstvo i pomaže nam da doprinesemo oplemenjivanju našeg uma i duha. SHINAI je mač koji se koristi na treninzima i on je oružje kojim se ubija ego, jer je ego koren svih sporova i sukoba. Sam mač predstavlja simbol moralnih i etičkih kvaliteta. U njegovom pravljenju ima i nečeg bozanskog. Zato i njegov vlasnik i korisnik takođe mora odgovorati toj inspiraciji.
Onaj koji radi sa mačem mora biti covek ispunjen duhovnošću, a ne predstavnik grube sile, agresije i brutalnosti. Mač je DUŠA SAMURAJA to ujedno znači odanost, požrtvovanje, poštovanje, dobroćudnost i mnoga druga uzvišena osećanja koja se gaje na PUTU MAČA. Sve te osobine čine istinskog KENDOKU, onoga koji vežba kendo i koji je na Putu Mača.
Njegova lepota i gracioznost, savršenstvo materijala od kojih je sačinjen, iako ubitačan ispunjava ljude divljenjem i poštovanjem jer u njemu obitava duhovna čistota majstora kovača koji ga je iskovao. Onaj koji koristi mač – KATANU njegovu ubitačnost treba da koristiti isključivo za ubijanje vlastitih slabosti i sebičnih pobuda, postizanje vere u sebe samoga i ujedinjena mača i mačevaoca, a ne da bi se njime ubijali drugi. Principi koji treba da rukovode svakim covekom su : ispravna odluka doneta u stanju smirenosti, ispravno držanje, istina, čestitost, osećanje milosrđa prema drugim ljudima i svim živim bićima, saosecajnost, ljubaznost, istinoljublje i iskrenost.
SHINAI bambusov mač koji koristimo za vežbanje je simbol nevidljivog duha koji drži um, svest, telo, ruke i noge u punoj povezanosti i aktivnosti. Nesputanost i sloboda duha i uma je ono što uči svaki mačevalac dok uvežbava osnovni stav u KENDO-u i dok uči kako se drzi mač u rukama. SHINAI nam služi da se na Putu Mača otkriju mnoge tajne koje nam život sam po sebi nudi u izobilju. KENDO nije samo učenje o upotrebi mača vec je umetnost kroz koju se uči zivot.
Kroz KENDO i mač se uči uravnoteženje suprotnosti, postiže se stanje duha i uma koje je uvek u pokretu i kroz kreativnu inteligenciju bira pokrete. Razvija se opažanje koje je od velikog značaja u bilo kojoj umetnosti i u životu uopšte. Oslobađamo um od prenatrpanosti idejama, nepotrebnim i opterećujucim mislima koje nas ometaju u bilo kojoj aktivnosti.
Kada se u ruke uzme bambusov mač i zauzme stav tada um, duh, telo i mač postaju jedno. Onog momenta kada se javi misao o pobedi ili želja da se prikaže sopstvena veština u tehničkom izvođenju pokreta, tog trena veština i umetnost mačevalaštva bivaju osuđeni na propast.
KENDO nas uči kako se resiti ovih misli ne samo u borbama vec uopste u zivotu. Sve dok smo svesni da mi držimo mač, da se mi krećemo, da se mi nekome suprostavljamo, da mi radimo neku od tehnika koju smo naučili, sve dok postoji razdeljenost između naše tehnike i mača nema govora o dobrom mačevaocu.
Borba u KENDO-u se ne odvija samo na fizičkom planu koji je u samoj borbi nevažan. Ono što je bitno je mentalni stav i maksimalno prisustvo svesti u trenutku ispoljavanja bilo koje tehnike i aktivnosti. Oslobođenost od sebičnih afekata i agresije kao i intelektualnog proračuna je cilj ka kome treba težiti.
Vremenom se kroz treninge postigne mogućnost tzv. apsolutne fluidnosti uma, tj. um koji nije opterećen od strane intelektualnog i razumskog rasuđivanja i emocinalanih uznemirenosti bilo koje vrste koje proizilaze iz neznanja i zabluda. Um koji bez zastoja teče poput reke ne zaustavljajući se ni na čemu. Jer dok um razmišlja “kako da deluje” sama takva pomisao ga sprečava i uznemirava onda ni kretnje ne mogu biti drugačije.
Otuda se u KENDO-u insistira na akciji. To znači ako želiš akciju onda je nejefikasnija ona akcija u kojoj kada se jednom donese odluka, onda se ide napred bez oklevanja do kraja, bez osvrtanja unazad. U KENDO-u se insistira na tome kada jednom stanemo nasuprot partnera da se u potpunosti opustimo i poistovetimo sa mačem, svojim rukama, duhom i umom i da dopustimo SHINAI-iu da deluje nesputano. Jer na kraju krajeva mač je simbol duhovnosti, a ne instrument za mahnito i hirovito mlataranje po nečijoj glavi.
Sustina mačevalaštva je u tome da se u potpunosti predaš akciji i trenutku i da ga sprovedeš do kraja bez imalo zaustavljanja, bez okretanja levo ili desno i ne okrećući se unazad. Bez obzira na stalnu ofanzivnost u kretanju koji je karakteristican za KENDO, mora se prevazići sportski duh željan pobeđivanja ili uplašen poraza. Takva želja mora u potpunosti biti odsutna iz svesti borca. Jer cilj borbe je unutrašnja transformacija, sve ostalo su sporedni rezultati.
Zadatak u KENDO-u smo mi sami. Kroz Put Mača naučimo kako da se oslobodimo od žudnje, tuge, nesreće, kako da steknemo slobodu koja ne zna za ograničenja, kako prevaziđi vlastita ogranicenja. Kako se kretati i nikada ne biti na istom mestu. Kako misli da postanu mirne i tihe, kako naš rad postaje tišina. Kako se odreći sopstvenih zabluda, predrasuda i kretanju koje uvek teži napred. Kako pronaći veliku radost tamo gde živimo i u onome čime se bavimo. Kako ovladati svojim telom, mislima, rečima i delima. Kako bez straha u srcu da odemo dalje od ovog ili onog puta, od ove ili one obale, da prihvatimo izazove novog.
KENDO je proces kroz koji učimo da je jedini istinski smisao u našem zivotu jeste onaj koji mu mi sami dajemo i da niko nije više ili manje važan, svi su jednako važni i vredni poštovanja i pažnje.
KENDOKA se ne sme opterećivati na bilo koji način bilo to fizički, emocionalno ili intelektualno. Sumnje su velike smetnje kretanju napred.
Pored uvežbavanja tehnika upotrebe mača koje se izvode bezbrojnim ponavljanjem mogu se postići izuzetno dobra fizička pripremljenost i dobar tehničar. Ali to je nedovoljno jer je mnogo bitniji rad na mentalnom, duhovnom i svesnom principu koji nas vodi izvan ograničenja telesnog. Samo tehničko umeće i poznavanje bilo koje veštine nije dovoljno da učini čoveka njenim majstorom. Veoma je bitno da covek “uđe” duboko u samu suštinu toga što radi, kada se poistoveti i postigne harmoniju i postane jedno sa time što radi bez obzira šta to bilo, to je ISSHIN.
Svrha KENDO-a nije samo puko savladavanje veštine upotrebe mača u tehnickom smislu i jačanje tela, vec usavršavanje svesti i rušenje ego-a koji je uvek najveći neprijatelj i prepreka u životima svih nas. Cilj je postati stabilna ličnost i harmoničan covek koji je ispunjen unutrašnjim mirom i oslobođen mentalne, psihičke, fizičke i bilo koje druge napetosti. Koji će u svakom momentu bez obzira na situacije i izazove intuitivno uraditi ono što je u datom trenutku najbolje i biti gospodar situacije.
Ovo insistiranje na duhovnoj i svesnoj disciplini daje pravo ovoj veštini da se naziva KREATIVNOM. U KENDO-u je jako bitna volja i svesni napor jer za slobodan duh slobodan je čitav svet, a to se ne postiže bez rada na sebi. To upravo radi preko 8 miliona ljudi širom sveta vežbajući ovu iznad svega sjajnu i korisnu borilačku veštinu koja vremenom postaje umetnost.
Kokoro Kendo Kai se zahvaljuje Peđi, velikom prijatelju kluba na ovom tekstu.